Your God Choices to Remain Siltnt... Mine Dies Within Me Every Time I Die...

11.05.2007., petak

Vidovitost

Da li je sudbina već unaprijed određena ?

Čovjek se često pita o svojoj budućnosti ? Budućnost donosi sreću, ljubav, uspone, ali isto tako i nesreću, mržnju i padove. Sudbina se ponekad može i mijenjati, jedino moramo na vrijeme saznati budući splet događanja. Zašto da dopustimo nesretnim okolnostima da zagospodare sa našim sudbinama ? Neke svjetske religije ( Budizam ) odobravaju vidovitost, jer smatraju da se nesreće tada mogu i zaobići, spriječiti. Ako osoba sazna da ne smije određenog datuma npr. voziti bicikl , biti u avionu,... bolje je da odustane. Što mislite, tog dana, sudbina bi donijela splet neugodnosti u prometu, možda nesreću prijeloma noge, dovela život u pitanje.... Jedna takva nesreća bi sigurno promijenila vaš život ( bolovi, fizikalna terapija, bolovanje,... ili čak fatalan događaj, smrt ) ?

U svakom slučaju dobar, provjeren vidovnjak, vidovnjakinja, može vam spasiti život. Zašto ne biste svoj život, svoju sudbinu uzeli u svoje ruke ?

Znamo da pojedini zavidni, ljubomorni ljudi žele utjecati i kontrolirati živote drugih. Ponekad, takvi nemoralni i pokvareni ljudi su i u našoj blizini, te pokušavaju da promijene i našu osobnu sudbinu, da naš život bude asocijacija za nesreću, zlu kob.

Možemo li se od njih zaštititi ?

SREĆA, LJUBAV, NOVAC, ZDRAVLJE, SEX, POSAO, DJECA, ...

Čemu strah, skepticizam, nepovjerenje ?

Da li strah od nepoznatog, nevidljivog, neistraženog plaši ljude,

ili možda nešto drugo ?

Svi ljudi posjeduju intuicije. U pojedinim razdobljima života intuicije su slabe, gotovo nikakve, dok ponekad su vrlo snažne i intenzivne. Danas u svijetu postoje mnogi instituti koji se bave paranormalnim pojavama. Vidovitost je paranormalna pojava. Znanstveni aparati još nisu u tehničkoj mogućnosti da objasne i dokažu kompleksnu zakonitost paranormalnih pojava. Upravo zbog svoje nemogućnosti, ne bi smjeli niti osuđivati ljude koji pokušavaju doći do viših spoznaja. Crkva odbija vidovitost, mada kroz Bibliju spominje proroke, proročanstva. Drugim riječima crkva zalazi u ta područja ( svjedoci u Međugorju ), ali drugima ne dozvoljava da dublje uđu i istražuju ta mistčna područja. Povijest nas je naučila mnogim zastrašujućim lekcijama. Čovjek bi morao sam upravljati svojim žiovotom. Zašto da dopustimo religijama, duhovnim vođama, sektama, grupama da sa nama autoritativno upravljaju ?

Snažne intuicije, u pravilu, imaju vidovnjaci. No, vidovnjak ili vidovnjaci ne moraju svaki dan imati istu jačinu osjeta. Vizije, čudne osjećaje, vidovita osoba zna primati i u trenutcima kada o tome niti ne razmišlja. Vrlo često, vidovnjak ili vidovnjakinja biva obasuta, preplavljena najrazličitijim osjećajima. Rijetki ljudi imaju sposobnost da točno vide stvar ili događaj, jer većima vidi simbole ili naprosto, samo osjeća cijelim svojim bićem da će se nešto dogoditi ( dobro ili zlo ).

Vidovitost se može podijeliti na :

Kriptoskopija – kada jedna vidovita osoba može čitati zatvorene knjige ili prepoznavati predmete, stvari u zatvorenoj kutiji.

Autoskopija – dobivanje točnih vizija svojih unutarnjih organa ( promatra se protok krvi, zastoj u funkciji pojedinih organa ,... ).

Eteroskopija – mogućnost da jedna vidovita osoba vidi unutarnje organe neke druge osobe i da postavi vidovnjačku dijagnozu.

Inverzija – vidovitost na osnovu prvog kontakta, dodir sa rukom ( bez korištenja osjeta vida ).

Telestezija - kada jedna osoba u snu, u budnom stanju, ili u djelomičnom transu prima razne informacije ( ljudi, događaji,.. ) na daljinu u obliku slika, koje zaokupljaju cijelo njegovo vidno polje. Na taj se način mogu dijagnosticirati razna oboljenja i slabosti.

Vidovitost osoba i stvari – kada neka osoba ima ukazanje nekih bića npr. umrlih ljudi, svetaca, demona, patuljaka, vila,....

Putujuća vidovitost – ovaj tip vidovitosti je jako teško objasniti. Radi se o vidovnjaku koji uz pomoć transa ili sna uspijeva napustiti svoje materijalno tijelo, otputovati na neke daleke destinacije, a po povratku u svoje tijelo biti u mogućnosti da ispriča i najsitnije detalje svoga putovanja. Mnogi još kažu, to je astralna projekcija, extratjelesno iskustvo ili bilokacija. Astralno tijelo ( energetsko ) povezano je sa materijalnim tijelom sa srebrnom niti ( špaga ). Ta srebrna nit omogućava da napustimo materijalno tijelo, te se ponovno u njega vraćamo. U trenutku kada umiremo srebrna nit puca, lomi se, naša nekadašnja živuća bio energija odlazi u druge dimenzije, te više nema priliku da se vrati u materijalno tijelo, koje od tog trenutka počinje trunuti i zauvijek nestajati. Astralno područje je neobičan svijet. Tamo ne postoje forme ( oblici ), dimenzije, tamo je sve podređeno nježnim vibracijama, misli i osjećaji su prijemljivi na osjete, tu je smještena kompletna memorija univerzuma – prošlost, sadašnjost i budućnost - informacije o cijelom svijetu.

Ljudi najčešće razmišljaju i pričaju o spontanoj vidovitosti. U spontanu vidovitost najvećim dijelom ulaze snovi, neočekivane intuicije ili vizije u potpuno budnom stanju. Čest je slučaj da vidovnjaci nemaju uvijek spontane vizije ( veliki broj ljudi u jednom danu ), već svoje osjete i vizije stimuliraju, pojačavaju sa magičnim kartama ( tarot karte, ciganske karte, karte za igru,... ), kristalna kugla, talog kave ( proricanje iz taloga kave ), hiromantija ( proricanje iz dlana), grah, visak za radiesteziju,....

Kartomantija, gledanje i tumačenje simbola iz karata je jedna umjetnost proricanja. Ta umjetnost se događa u telepatskom kontaktu i vidovitosti između osobe koja gleda, tumači karte i osobe za koju se otvaraju i bacaju karte. U proricanju sa tarot kartama može se točno odrediti događaj koji će se desiti, vidjeti težinu dešavanja, te vidjeti da li se može unaprijed intervenirati da bi se taj događaj ublažio ili u potpunosti izbrisao.

Zašto osoba ne bi trebala znati unaprijed što će joj se dogoditi na službenom putu ?

Možda se u tom poslovnom, službenom putu krije prometna nesreća, neuspješan poslovni put,.... No, ako ranije saznamo što će nam se dogoditi, tada možemo nešto i promijeniti kao npr. vrijeme odlaska, unaprijed analizirati poslovne partnere ( osobu po osobu ), vidjeti o čemu drugi razmišljaju, da li su udruženi radi prevare, kako se trebamo mi postaviti da bismo profitirali ?

Naravno, mnogo se toga možemo pitati, ali odgovori od vidovite osobe trebaju biti precizni, bez dvosmislenih, neodređenih riječi.

Ukoliko tražite posao, upisujete fakultet, u dilemi ste sa ljubavnim, bračnim partnerom, djecom ili razmišljate o prošlosti ( neki događaj koji još uvijek ne možete shvatiti ), sadašnjost ( trenutna životna situacija ), bliska budućnost, ili pak daleka budućnost - može se rastumačiti i na taj način si olakšati i poboljšati život.

Ako se unaprijed uoči, predvidi neka lakša ili teža bolest, može se prilagoditi prehrana, biti obazriviji u budućnosti. Ako se ustanovi neki problem, on se može i neutralizirati sa odgovarajućim energetskim zaštitama. Mnogi su uspješni poslovni ljudi uspjeli potpisati i velike poslovne ugovore, mada je bila mogućnost da ga realiziraju vrlo mala.

- 23:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

27.04.2007., petak

O Lestatu, Elizabeth Bathory i Draculi

Lestat kao smrtnik

Lestat je sedmi sin markiza d'Auvergne i rođen je Auvergne, Francuska, u dvorcu koji je pripadao njegovim precima.
Iako se čini kao da je odrastao kao dijete bogatih roditelja, situacija nije bila takva.
Djetinjstvo je proveo više skromno i u mladosti je saznao da ništa neće nasljediti.
Vjerovatno najvažniji trenutak u njegovom smrtničkom životu je trenutak kada ga napadnu 8 vukova u planinama Auvergnea.
Doma se vraća kao druga osoba, koja je odlučila biti ustrajnija u svojim ciljevima.
U potrazi za znanjem odlučuje postati svećenik, no otac mu to ne dozvoljava. Zajedno sa svojim prijateljom Nicholasom napušta Auvergne i odlazi u Pariz, sa željom da postane glumac. Tijekom predstave za njega se zainteresira Magnus, stari vampir, koji ga kasnije otima i pretvara u vampira.

Lestat kao vampir

Magnus je smatrao Lestata dostojnim da ga nasljedi i tako ga je učinio vampirom, nakon čega je počinio samoubojstvo i Lestatu ostavio svo svoje blago.
Lestat je tokom svog kratkog postojanja postao jedan od najmoćnijih vampira. Jedino su mu se mogli suprostaviti najstariji vampiri poput Akashe, Mariusa itd. Dio njegove moći leži u tome što je popio krv Mariusa, jednog od najstarijih i najmoćnijih vampira, te u njegovoj vezi s Akashom.
Jedan od njegovih pratioca kroz život je bio i Louis de Pointe du Lac, mladi aristokrat iz New Orleansa kojeg je sam Lestat pretvorio u vampira u 18.-tom stoljeću. Skoro stoljeće su njih dvoje živjeli zajedno, putovali i ubijali. Louis je tvrdio da ga je Lestat pretvorio u vampira čisto iz financijskih razloga, no ovaj je to zdušno opovrgavao govoreći da se "fatalno zaljubio u njega". Lestat i Louis su "posvojili" Claudiu 1795., kada ju je Louis pretvorio u vampiricu. Dok ju je Lestat učio kako da ubija, Louis ju je učio ljubavi i životu. Nakon 65 godina zajedničkog života, Claudia se pobudila protiv Lestata i prerezala mu grlo i ostavila ga u močvari blizu Mississippija, te ga je kasnije pokušala zapaliti. Nakon što su Claudia i Louis pobjegli u Francusku, prošlo je mnogo godina prije nego što su se ponovno sreli. To se desilo oko 1920. godine u New Orleansu kada je Louis našao Lestata i okrenuo mu leđa. No ponovno su se ujedinili oko 1980

ELIZABETH BATHORY

Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen.
Bio je hladan jesenski dan, po padinama brda puzala je siva magla, a bakrene boje lišća skrile su se pred nadolazećim sumrakom. Grof Thurz i njegova pratnja jašući su prilazili osamljenom dvorcu. Thurza je onamo poslao sam mađarski kralj Mathias, a problem nisu bili pljačkaši ili seljaci koji nisu htjeli platiti porez, već jedna žena plemenita roda, grofova rođakinja – grofica Elizabeth (Erzsebet) Bathory, vlasnica dvorca Csjethe, pred čijim će vratima uskoro biti.

Prvi znak da u onome što se priča o grofici Bathory ima istine bilo je truplo djevojke koje je ležalo uz prilazni put, nedaleko od dvorca. Ušavši u predvorje Thurza je zapahnuo slatkasti miris koji je nažalost i predobro poznavao – smrt. Do njega je dopro slabašan jauk. Okrenuvši se ugledao je još jednu djevojku, koja je krvarila iz niza rana nastalih ubodima nekim oštrim predmetom, nečime poput šila. To je bio samo početak.

Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.

Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.

Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule. Ubila je oko 650 djevojaka. Svoje žrtve je namamila u svoj posjed tako što im je ponudila posao da rade npr. kao sluškinje u njenom dvorcu i obećala im je veliku zaradu. Pronađen je njen dnevnik u kojem piše sve u detalje kako je mućila i ubijala te djevojke.

Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi.

U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i «cijeđenje» krvi, a jedna je čak služila poput krvavog «tuša». Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.

Vlad Tepeš (rumunjski: Vlad Ţepeş) tzv. Vlad Nabadač rođen je u malom selu blizu Târgovista u Rumunjskoj.
Otac ga je kao dijete dao u ruke Turcima. Postao je taocem u sklopu političke nagodbe te je sklonost okrutnosti razvio upravo dok je promatrao otomanske metode mučenja. 1456. postaje vladarem Vlaške. Uistinu je riječ o jednom o najuzasnijih europskih tiranina. Procjenjuje se da je dao pobiti oko 30.000 stanovnika Vlaške i Transilvanije. "Dracula" znači "Draculov sin" - manje više zmajev sin. Vlad je prema legendi poginuo u zasjedi. Neki pričaju da su ga ubili njegovi vojnici, zamjenivši ga za turskog vojskovođu. Glava mu odrezana i poslana turskome caru Mehmedu, koji je bio veliki Vladov neprijatelj. Prema legendi tijelo mu je osakaćeno i zakopano ispod oltara u crkvi u samostanu na otoku Snagov. Kada su 1930. arheolozi otvorili grobnicu bila je prazna.

Mladost

Rođen je 1431. u tvrđavi Šigišoara (njemački Schäsburg) u Transilvaniji. Otac mu je bio Vlad II. Dracul a majka moldavska princeza Cneajna. Imao je starijeg brata Mirceu i mlađeg polubrata Radua. Iste godine kada je rođen njegov otac je u Nürnbergu od strane njemačkog cara i mađarskog kralja Žigmunda uveden u vojnički križarski Red Zmaja čime je stekao nadimak Dracul-Zmaj. Povjerena mu je zadaća borbe s Turcima na granici Transilvanije i Vlaške. Vlad Dracul je 1436. zbacio Alexandrua Aldeu sa prijestolja Vlaške i zasjeo na njega kao vlaški knez. Kada se učvrstio na prijestolju vidio je da se ravnoteža snaga mijenja u korist turskog sultana Murata drugog. Sklopio je sa Turcima savez protiv Žigmunda. 1438. je sudjelovao sa Turcima u napadu na Transilvaniju a pratili su ga sinovi Dracula i Mircea. U tom pohodu je često spašavo kršćane od turskog zarobljeništva i to je dovelo do toga da Turci posumnjaju u njegovu odanost. Dracul i njegovi sinovi Dracula i Radu su prilikom posjeta Muratu 1444. zarobljeni. Nakon kratkotrajnog zatočeništva Dracul se zakleo na vjernost sultanu i kao dokaz odanosti ostavio svoje sinove kao taoce.

Talac Otomanskog carstva

Dracula i njegov polubrat Radu su poslani u Egrigiz u Maloj Aziji i stavljeni u kućni pritvor. Ondje su naučili turski jezik a Dracula je, promatrajući turske metode mučenja, i sam razvio jak osjećaj za okrutnost. Nasuprot slijepoj poslušnosti svog polubrata, Dracula je ulijevao strah svojim čuvarima. U međuvremenu, njegov otac Dracul se vratio na vlaško prijestolje i obnovio svoju prethodnu zakletvu pripadnika Reda Zmaja. Iako oklijevajući, pridružio se borbi protiv Turaka a zakletve date Turcima razrješio ga je papa. Njegov sin Mircea je aktivno sudjelovao u velikom križarskom pohodu 1443. u kojem je Turcima oteta tvrđava Đurđu. Međutim, pohod na Varnu 1444., iako je došao do Crnog mora, završio je kao potpuni neuspjeh. Dracul i Mircea su optuživali vođu pohoda Janoša Hunjadyja za poraz i on je osuđen na smrt ali je zbog ranijih zasluga pomilovan. 1447. Pobunjeni vlaški plemići su ubili Dracula (najvjerojatnije po Hunjadyjevoj zapovjedi) a Mirceu usijanim željezom oslijepili i živog zakopali.

Prva vladavina i izgon

Godinu dana nakon očevog ubojstva Dracula je pušten iz zatočeništva i na čelu turskih vojnika osvojio vlašku prijestolnicu Trgovište. Zasjeo je na vlaško prijestolje kao turski vazal i protjerao sa prijestolja promađarsku dinastiju Danešti. Tada mi je bilo dvadeset godina. Njegova vladavina je potrajala svega dva mjeseca. Hunjady je izvršio invaziju na Vlašku i protjerao Draculu koji je pobjegao u Moldaviju. Ondje je ostao pod zaštitom svog ujaka Bogdana II. do listopada 1451.
Preokretanje strana
Bogdan je ubijen i Dracula se, odlučivši riskirati, vratio u Mađarsku. Svojim poznavanjem vojnih vještina, brzinom zaključivanja i poznavanjem unutarnjih prilika u Osmanskom carstvu kao i mržnjom prem sultanu Mehmedu II. ostavio je dojam na Hunjadyja (koji je u međuvremenu postao kralj Mađarske) i on mu je udjelio oprost i uzeo ga je za savjetnika. Čak ga je postavio za službenog mađarskog kandidata na vlašku krunu koju je držao pro-otomanski nastrojen Dan II.. 1456. mađarska vojska je prodrla u Srbiju s ciljem da izbaci Turke a Dracula je istodobno napao Vlašku. Oba pohoda su bila uspješna i iako je Hunjady umro od kuge Dracula je ponovno zasjeo na prijestolje svoje zemlje.

Dracula i turski izaslanici

Ovdje su navedene priče o Draculi potvrđene iz više povijesnih izvora.

Jednom prilikom Draculi su došli izaslanici turskog sultana da zatraže godišnji danak jer je sultan Draculu smatrao svojim vazalom. Izaslanici su klekli pred Draculom ali nisu skinuli fesove s glava. On ih upita:"Zašto me vrijeđate. Zašto ne skidate fesove?" Oni su odgovorili:"Gospodaru, mi skidamo fesove samo pred našim sultanom." Dracula je odvratio:"Vidim da ste vjerni vašem sultanu i želim vas još više učvrstiti u vašoj odanosti njemu." Tada je naredio svojim vojnicima da izaslanicima metalnim čavlima pribiju fesove za glave.

Zlatni pehar

Usred Drakuline prijestolnice Trgovišta stajao je zedanc sa vodom. Kraj zdenca je stajao zlatni pehar kako bi svaki prolaznik mogao peharom zagrabiti vode i napiti se. Dok god je Dracula bio knez Vlaške, nitko se nije usuđivao ukrasti taj pehar.

Mudri izaslanik

Jednom je Draculi došao izaslanik mađarskog kralja Matijaša Korvina. Za vrijeme ručka u dvorštu dvorca bio je postavljen vrlo visok kolac. Dracula upita izaslanika:"Znaš li zašto zašto ovdje stoji taj kolac?" Izaslanik odgovori."Gospodaru, sigurno je neki velikodostojnik učinio kakav zločin i ti mu ovime želiš priuštiti uzvišeniju smrt od ostalih." Dracula odgovori:"U pravu si. Ti si izaslanik jednog velikog kralja i taj kolac je postavljen za tebe." Izaslanik odgovori:"Gospodaru, ukoliko smatraš da sam počinio zločin koji zahtjeva takvu kaznu, kazni me. Ti si najmudriji sudac i ukoliko sam zgriješio, za moju smrt nećeš biti odgovoran ti nego ja." Dracula mu reče:"Da nisi tako odgovorio već bi bio na kolcu. Ti si uistinu kadar biti izaslanik velikih vladara. Pođi u miru i reci svome kralju da mi šalje šalje samo mudre izaslanike jer ukoliko nešto krivo kažu, za njihovu smrt će biti oni krivi a ne ja." I bogato ga nagradi.

Sluga koji nije podnosio smrad

Dracula je običavao jesti okružen leševima nabijenima na kolce. Uživao je u tome. Jednom za vrijeme takvog objeda sluga mu je posluživao hranu. Kako nije mogao podnijeti smrad leševa sluga je začepio nos. Dracula ga je upitao:"Zašto si začepio nos? Zar ne možeš podnijeti miris?" Sluga odgovori:"Ne gospodaru, ne mogu podnijeti miris." Dracula mu reče:"Tada ćemo te premjestiti dovoljno visoko da ga ne možeš osjetiti." I Dracula naredi vojnicima da naprave kolac trostruko dulji od uobičajenih, postave ga u dvorištu i nabiju slugu na njega. I tako bi.

Trgovčevo poštenje

Jedan je trgovac prolazio prolazio kolima kroz Trgovište. Morao je prenoćiti u gradu ali nije znao gdje ostaviti kola s robom. Otišao je Draculi i nakon što mu je predao poklon rekao:"Gospodaru, noć me zatekla u tvom gradu. Savjetuj me gdje da ostavim kola sa svojom imovinom da ne bila ukradena." Dracula mu je odgovorio:"Ostavi kola preko noći nasred gradskog trga. Ja ti jamčim za njih." Trgovcu to nije bilo po volji ali je poslušao. Ujutro je u kolima nedostajalo 160 zlatnika. Trgovac je Draculi prijavio pljačku a ovaj je građanima Trgovišta zaprijetio da ako ne izruće lopova, čitav grad će biti spaljen. U međuvremenu je Dracula naredio svojim ljudima da iz njegove riznice uzmu 161 zlatnik i neprimjetno ih stave u trgovčeva kola. Trgovac je pronašao novce ali kada ih je prebrojao vidio je da ima jedan zlatnik više. Otišao je Draculi i rekao mu:"Gospodaru, ptronašao sam svoje novce ali tu je jedan zlatnik više." Upravo u tom trenutku vojnici su lopova nabijali na kolac i Dracula je rekao trgovcu:"Da mi nisi rekao za taj zlatnik više nabio bih te na kolac zajedno s lopovom. Ovako si dokazao svoje poštenje. Idi u miru."

Poderana seljakova košulja

Jednom je Dracula prolazeći Vlaškom ugledao seljaka sa poderanom košuljom. Upitao ga je:"Zar nemaš drugu košulju?" Seljak je odgovorio:"Nemam gospodaru." Dracula ga ponovno upita:"Zar nisi posadio lan, zar nemaš lana za platno?" Seljak odgovori:"Imam mnogo lana gospodaru." I pokaže mu spremište puno lana. Dracula ga upita:"Imaš li ženu?" "Imam."-odgovori seljak. "Dovedi ju!"-naredi Dracula. Seljak dovede ženu a Dracula joj reće:"Zašto si lijena prema svom mužu? Njegovo je da radi u polju i da te hrani. Tvoje je da mu popravljaš odjeću. Da on nije posadio lan on bi bio kriv što mu je košulja poderana. Ti mu ne popravljaš odjeću i ovako si ti kriva." Dracula naredi svojim ljudima da ženu nabiju na kolac. Dok su to radili reće seljaku:"Pronađi si drugu ženu i neka bude marljivija nego ova ili će i ona završiti na kolcu."

Vreća sa novcima

Jedan vlaški trgovac je izgubio vreću sa novcima. Svuda je bio razglasio da će onome tko ju pronađe dati kao nagradu stotinu zlatnika. Jedan seljak je pronašao vreću i donio mu. Rekao je:"Trgovče, ako je ovo tvoja vreća evo ti je." Trgovac je prebrojio novce i vidio da su svi na broju ali od škrtosti nije želio isplatiti seljaku obećanu nagradu. Rekao je seljaku:"Ja sam prebrojao novce ividio da si ti već uzeo svoju nagradu od stotinu zlatnika. To je bilo tvoje pravo i neka si." Seljak odgovori:"Ja nikakve novce iz vreće nisam uzimao. Donio sam ti ju zatvorenu kako sam ju i pronašao." Trgovac mu reče:"Kada sam izgubio vreću u njoj je bilo sedam stotina zlatnika. Sada je samo šest stotina." Seljak mu ponovi:"Ja nikakve novce nisam uzimao." Odu oni kod Dracule da on presudi. Trgovac mu ispriča svoju priču a seljak reće:"Gospodaru. Meni nije stalo do novaca. Meni smeta što on ne vjeruje u moje poštenje". Dracula je prozreo trgovčevu igru i rekao mu:"Sve je jasno. Ti si trgovče izgubio vreću sa sedam stotina zlatnika a seljak je pronašao vreću sa šest stotina. Prema tome trgovče, to nije tvoja vreća i ti čekaj dok ti se ne javi netko tko je pronašao tvoju vreću". A seljaku reće:Ti uzmi ovu vreću s novcima, nosi ju kući i čekaj dok se ne javi netko tko je izgubio vreću sa šest stotina zlatnika".

- 21:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.03.2007., petak

Wicca

Wicca danas: Wicca je moderna neopaganska religija, postoji u raznim oblicima, a većini je zajedničko štovanje ženskog božanskog načela, ili Božice, i poštivanje prirode i prirodnih ciklusa. Wicca se ponekad naziva i pokret Božice, duhovnost Božice i najbrže je rastuća religija u SAD-u. Gnosis, američki časopis o misterijskim tradicijama, objavio je da u SAD-u ima otprilike 500 000 sljedbenika Wicce i štovatelja Božice (Smoley 1998), dok u Velikoj Britaniji, smatra britanski znanstvenik Ronald Hutton (1998), 110 000-120 000. Sljedbenici Wicce su većinom bijelci, srednje klase, visokog obrazovanja i politički usmjereni liberalizmu i ekologiji, trećinu čine muškarci, a u zadnje vrijeme, sve je više mladih.

Premda se ponekad smatraju sinonimima, Wicca i suvremene vještice nisu isto. Wicca se odnosi na religiju, okvirni sustav uvjerenja, štovanje Božice (i Boga) i proslavu Wicca praznika. Vještičarstvo se, s druge strane, odnosi na umijeće bacanja čini i magijsku praksu; ono se ne temelji na štovanju bogova ili božica i nije poseban duhovni put, te ima vještica čija vjera nije paganska, nego kršćanska ili židovska.

U Wicci se često štuju dva uravnotežena polarna božanstva, Božica i Bog; Božica je imanentna postojeća sila i podrijetlo svega stvorenoga na Zemlji, prirode i samog života. Bog je poznat kao Rogato božanstvo (potječe od drevnog keltskog boga Kernunosa, no njegovi prikazi datiraju od paleolitika). Neke tradicije štuju isključivo Božicu; najpoznatija je Dijanička Wicca, koja se pojavila u Kaliforniji 1970-ih.
Wicca iscjeljuje raskol između uma i tijela, seksualnog i duhovnog, prirode i ljudskog te drevnog i suvremenog pristupa svetom. Od svih religijskih pokreta koji su se javili tijekom 1960-ih, Wicca je najuspješniji. Wicca i duhovnost Božice plodno su tlo za stvaranje postkršćanskog, postpatrijarhalnog višestrukog i objedinjenog identiteta. Wicca i duhovnost Božice zastupaju radikalnu utjelovljenost, decentraliziranost i neautoritarnost.

Povijest: Wicca na staroengleskom znači šaman. Utemeljitelj Wicce, pod imenom Wica, britanski je državni službenik Gerald Gardner, koji se nadahnuo knjigom Charlesa Lelanda: Aradia, or the Gospel of the Witches, knjigama dr. Margaret Murray: The Witch Cult in Western Europe i The God of the Witches, praksom slobodnih zidara, ceremonijalnom magijom te radom Aleistera Crowleya. Preuzeo je ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama, popularne u njegovo doba, i 1950-ih, objavljivanjem knjiga Witchcraft Today (1954) i The Meaning of Witchcraft (1959), stvorio modernu Wiccu. Wicca se nakon Engleske brzo širila Europom i Sjevernom Amerikom, gdje su se razvile mnoge nove tradicije. Najbitnija knjiga za širenje Wicce nakon 1980-ih je Starhawk: Spiralni ples, preporod drevne religije Velike Božice (1979).

Svetkovine:
U Wicci se slavi osam glavnih praznika, Sabata; Samhain (31.10.), Beltane (1.5.), Imbolc (2.2.), Lammas (1.8.), ljetni i zimski solsticij i proljetni i jesenski ekvinocij; Esbati, to jest dani Mjesečevih mijena, a rituali se odvijaju i prema posebnim namjenama.
Imena svetkovina su općenito preuzeta od drevnih germanskih i keltskih praznika, koji su se održavali otprilike u isto vrijeme u godini. Rituali su eklektični, mješavina su značenja poznatih drevnih svetkovina i drugih, koji se u isto vrijeme svetkuju u raznim kulturama.
Rituali: U prvobitnoj Wicci nadahnuti su viktorijanskim okultizmom, a duhovni sadržaj temeljio se na starijim paganskim religijama. Danas je većina sljedbenika Wicce eklektična, to jest ne pripada kovenu, nije formalno inicirana, radi samostalno i stvara individualiziranu i inovativnu religijsku praksu. Organizacija unutar Wicce je potpuno nehijerarhijska.
Simboli: Najpoznatiji je simbol Wicce pentagram, često okružen krugom, kad se naziva pentakl, a vrh zvjezde je okrenut prema gore. Prema najčešćem tumačenju, pet vrhova pentagrama simbolizira pet elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra i duh - akaša) ili čovjeka uronjenog u cjelinu postojanja.
Ključ popularnosti i brzog širenja Wicce su njezine postavke, koje su zdrav odgovor za duhovne potrebe suvremenog čovjeka - ekološka svijest o uronjenosti čovjeka u prirodnu cjelinu, štovanje svih oblika života, uravnotežen odnos muškog i ženskog načela, prihvaćanje tjelesnosti i seksualnosti kao svetih, svijest o cikličnosti prirodnih procesa, čiji je čovjek dio, i naravno, praktično osvještavanje čovjeka kao mikrokozmosa, u kojem priroda može evoluirati i doseći svoj kreativniji i savršeniji izražaj.
Spiralni ples je danas osnovno i najpopularnije štivo o Wicci i vještičarstvu; ali ga je Starhawk napisala vrlo mlada... sa malo praktičnog iskustva...

Osnovne teze u Spiralnom plesu nisu točne; utemeljitelj Wicce je u stvari Gerald Gardner, koji se je nadahnjivao iz raznih izvora, najviše iz ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama i keltske mitologije.
Dakle, Wicca nije najstarija religija nego je oblikovana prije pedesetak godina... Wicca je relativno mlad duhovni pokret koji se brzo i dinamično razvija.
Ono što je privlačno u Spiralnom plesu je naravno magija, ali i produhovljeni feminizam.
Vještičarstvo je kršćanski pojam; magija postoji od početaka ljudske kulture, ali se termin "vještice" pojavljuje tek u srednjovjekovnoj Europi...

- 22:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota

SOTONIZAM

Crna misa

Crna misa predstavlja osnovni ritual sotonizma. Crna misa je "ruganje" katoličkoj misi. U njoj se obeščašćuju najveće kršćanske vrednote: hostije koje predstavljaju Kristovo tijelo, vino koje je simbol njegove krvi i sveta voda. Ponekad sotonistički svećenik stavlja hostiju, posvećenu na katoličkoj misi, u vaginu žene s kojom će imati spolni odnos tijekom mise, a umjesto vina pije se mokraća ili krv žrtvovane životinje ili osobe. Također je bitno spomenuti da se na crnoj misi katoličke molitve recitiraju natraške. "Riječ je o vrlo snažnom simboličnom ritualu u kojem se sotonisti obraćaju đavlu, a kojemu je nakana, degradiranje kršćanskog obreda i njegovo pretvaranje u obred s moćnim nabojem religioznih i magijskih sila, u veličanje đavla." Svećenik koji vodi ovaj obred nosi ogrtač od kozje kože i najčešće jareću glavu jer se jarac uzima kao simbol sotone. Kao u katoličkoj misi, i u crnoj misi pričest predstavlja vrhunac u kojoj se pripadnici pričešćuju mješavinom posvećene hostije s krvlju žrtvovane životinje ili osobe . Često se koriste i menstrualnom krvlju svojih vještica. Svaka crna misa je uvelike prožeta seksom, odnosno obrednim seksualnim orgijama koje čovjeku pružaju neizmjernu magijsku snagu i oslobođenje energije. Potrebno je koristiti zaštitna sredstva, a ukoliko se desi da žena pri tom činu zatrudni, ona mora dijete roditi u tajnosti, a zatim ga žrtvovati Sotoni. Ritual se uvijek vrši noću i mora završiti prije zore. Prostorija u kojoj se vrši crna misa mora biti potpuno zamračena, a u njoj mora vladati mrkla tišina. Priča tijekom trajanja mise smatra se ozbiljnim prekršajem i teško se kažnjava. Svrha crne mise je svetkovina zla i često za cilj ima i bacanje uroka.

Osnovna objašnjenja:

1. Ako ima naziv "Svjetla kuća" posvećen je Luciferu (Lučonoša, Svjetlonoša), i on vlada prostorom i djelom.

2. To je ritual koji je samoinicijacija u Satanizam i njegovo nevidljivo bratstvo. Konzumiranje nekog od mogućih oblika kontakta se smatra pristupom u članstvo njegove velike Svjetske crkve, jer je na drugoj strani tame On osobno i kao suprotnost mraka (Svjetlo-noša), i kao tjelesni kontakt, odnosno materijalno tijelo.

3. U potpunom mraku je on jedino Svjetlo. Jedini mogući izbor, suprotnost i težnja, ali on nije izvor svjetla nego nosač, prenosioc, on ga ne može prikazati kao takvog ali ga može predati. Da bi ga predao mora se s njim biti u kontaktu. Pošto nema izvora svjetlosti, oči nemaju što vidjeti. Prirodni uvjetni refleks gledanja se isključuje iz igre potpunim mrakom, da ne smeta. Razum i njegovo "analiziranje" izgube značajni oslonac i uskoro stvar preuzima duša koja je mnogo suptilnija, koja je emotivna i koja ima drugačiju percepciju doživljavanja stvarnosti kada nije ometana "razumnom" razinom uma.

4. Duša, odnosno duševnost, "oboji" tijelo, oduševi ga situacijom jer tijelo nema izbora kao što violina nema izbora kod glazbenika. Situaciju bi mogli konstatirati pitanjem: Je li u ovom slučaju tijelo oduševljeno ili je duša tjelesna? Što je, dakle, Umijeće muziciranja?

5. Svjetlonoša, ili kako ga, iako jednako po smislu i sadržaju češće zovu Lucifer, je u magijskoj tradiciji simbol Svjetla, odnosno Znanja.

6. Ovo je iznimno popularan ritual i jedan od najizvođenijih "kućnih" rituala te vrste. On je ozloglašen kao "hedonizam", "orgije", "perverzije", "smrtni grijeh", "pornografija", "bizarnost" i da dalje ne nabrajamo, a ovisno o tome koja grupacija zainteresiranih građana ima riječ... Ne vole ga ni silno namnoženi sterilni teoretičari magije jer se ne slaže s njihovom "visokom" sto-godišnjom kvazi-praksom, (sto godina traje njihova pouka jer ne može se to baš odmah shvatiti ili naučiti), loše autoriziranih plagijata, a na temelju kojih su se nazvali tajanstvenim imenima "umreš od smijeha". Gotovo u pravilu iza "velikog bijelog maga" Binga Linga, koji ako platite skida uroke na daljinu, stoji nekakav Štefek Smrek ili slično. Naravno, u bivšem životu je bio čuveni "Učitelj Mudrosti s Istoka" i to stalno ističe.
U Njemačkoj je u medijima poznat kao ritual 100 DM. Svaki bi učesnik Crne mise na ulazu platio sudjelovanje u događanju. Pa tko voli, neka izvoli. Tako su započele neke od danas poznatijih i bogatijih sekti.

7. Sličan obred Samoinicijacije u ritual Vještice i Satane, ali sa ženskim principom vodstva baziranog na tami, slijedi uskoro.

8. U starim i opasnim piromanskim katoličkim vremenima taj se je ritual širio zaštićen zakletvama tajnosti. Provodio bi se jednom godišnje, a signal bi bio paljenje jasno vidljive vatre (krijesa), na nekoj od po "zlu" poznatih lokacija, pa bi prve noći mladog mjeseca na određeno raskrižje putova stigle dobro zakukuljene i uglavnom ženske osobe i držeći se podalje jedna od druge u tišini čekale. Došla bi kočija sa "prigodno" maskiranim vozačem i osobe bi se bez riječi ukrcale i bile odvedene na određeno mjesto.
Nešto prije svitanja bi iste osobe bile iskrcane i one bi u tišini "šmugnule" svaka na svoju stranu.

Danas je to mnogo jednostavnije. Tajnost se održava radi sprečavanja ometanja i vršenja različitih pritisaka na osobe koje su, uvjetno rečeno, drugačije od prosjeka. Osim toga, komunikacije su razvijene toliko da je moguće izbjeći sve prijašnje postupke koji su bili nužnost u skladu s ondašnjim vremenom. U zadnjih nekoliko godina sve se je gotovo u potpunosti prebacilo na Internet jer zadovoljava gotovo sve uvjete potrebne za opću pripremu ovog rituala Crne mise. Izuzetak su već oformljene grupacije sa vlastitom, privatnom komunikacijom koja ne dozvoljava iz nekog razloga pristup drugih, novih učesnika. Zato sam se odlučio za verziju koja je najbrojnija, najpopularnija i podržava resurse koje koristimo i mi - sada i ovdje. Uz to dajem i preporuke koje su uobičajene i na zapadu.

Ne pristupajte onim ritualima koji se naplaćuju ulaznicom s visokom svotom novca. Pošteno je sudjelovati u troškovima iznajmljene kuće, ili stana. Sve ostalo je previše. Sve brojeve telefona, ili E-mail adrese ima samo jedna osoba koja nosi ime "Zvonar". Ona može javiti i uskladiti vrijeme održavanja novog rituala. Još bolje rješenje je oglasnik sa free mailom koji se može dobiti inkognito i ništa ne stoji. Garantira tajnost osobe i gotovo je idealan za komunikaciju te vrste. Oglasi koji se obično daju u oglasnicima tipa: "Magija.com" su u većini slučajeva besplatni, (kao i kod nas), jer nisu komercijalni već osobni. Primjer: Neka Marija iz Zagreba bi rado organizirala Crnu misu "Kuća Svijetla". Poziva zainteresirane osobe da se jave na njezinu adresu NEKAMARIJA@yahoo.com radi dogovora.

Dakle, Marija se može detaljno dogovoriti sa zainteresiranim osobama o svemu. Nitko ne zna i ne može utjecati na Marijinu selekciju. Možda Marija želi samo žensko društvo? Ili višak muškaraca? Ili...? Ili..? No, to je samo Marijina stvar. Zaista mnogo mogućnosti za svakoga.

Sljedeći savjeti glase: Odvrnuti sve žarulje da se ne bi netko slučajno naslonio na prekidač i upalio svijetlo. Zamračeni nisu kupaonica i wok, ali se ne može u njima boraviti u društvu. Soba u kojoj se može pripaliti cigareta nije dio ritualnog prostora, ali je također zamračena. Najpraktičnija odjeća je trenirka, a na nogama lagane tenisice. Obavezni su i kondomi.

Sada slijedi puni opis Crne mise obrednog naziva: Kuća Svjetla.

- Ritual se uvijek izvodi noću i mora završiti prije zore. Prije odlaska od doma treba izvršiti ritualno pranje riječima: Prljavštinu ovoga svijeta ispirem sa sebe, a s tim i sve ono što bi moglo odbiti Silu Svjetla.

- Zatim se upali crna svijeća i pusti se da obasja vaše tijelo i da njezina toplina uđe u njega. Kada ste to osjetili, izgovorite riječi: O Sotono, Ti si gospodar srži riznice ljudskog svijeta! Zahvaljujući Tebi, čovjek je jeo s Drveta Spoznaje i pokrenuo svoju Evoluciju. Uz Tvoju će pomoć nastaniti Univerzum i postati jednak Bogovima. Nastaniti će zvijezde i slaviti Te sa njih i bit ćeš Gospodar Svemira. Dao si nam duši smjelost i nadu u njezine mogućnosti.

Sada idem u Crkvu Luciferovu, koja je i Tvoja Crkva, Tebe slaviti! Kao što je voda skinula prljavštinu i učinila me čistom (čistim), tako ćeš i Ti Luciferom skinuti mrak s moje duše. Tvoja je Crkva tijelo moje! Duša je moja Misni ritual Stapanja s Tobom! Ti si slast Istine i Sjaj Stvarnosti svijeta. Milostivo me podari Svojom prisutnošću jer požar strasti gori u meni za Tobom. Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka.

- Zatim se krene u Crkvu na odavanje počasti i Posvećenje.

- U toku trajanja mise nema govorenja jer se to smatra ozbiljnim prekršajem. Jedine riječi koje se izgovore šapatom u mrak kod ulaska u prostoriju: Svjetlo Njegovo svijetlilo vam. Na to ostali šapatom izgovore: I tebi!

- Oblačenje i odlazak je u tišini i bez riječi.

- Ova Crna misa, taj ritual Tame, Tišine, Puti i Susreta nije za podcjenjivanje i pazite kako se odnosite prema tome. Za početak, postajete dijelom tajne i nevidljive grupe koja nastanjuje ovaj planet i sve se više množi u Njegovu slavu. Još dugo poslije susreta s Njim prelamat će se kroz vaše nesvjesno sonorno, zvoneći dubinama za koje niste ni znali da ih posjedujete.

Pentagram se oduvijek povezivao sa misterijama i magijom. Najjednostavniji je način crtanja zvijezde – jednim potezom, jednom linijom, tako da ga ponekad zovu Beskrajni čvor. Druga imena su Goblinov krst, Pentalpha, Vještičije stopalo, Đavolja zvijezda i Solomonov pečat (mada se taj naziv više odnosi na heksagram).

Dugo se vjerovalo da je pentagram moćna zaštita od zla i demona, tako da se nekad nosio kao amulet za sretan povratak kući. Stara narodna pjesma “Green Grow the Rushes” spominje pentagrame koji su se postavljali iznad vrata i prozora. Moć i simbolizam pentagrama multiplicirali su se kroz historiju. Danas je sveprisutan simbol neo-pagana i ima višestruko magijsko značenje.
Pentagram kroz istoriju

Simbolu pentagrama danas su pripisana mnoga značenja i veliki značaj. Mnoga od njih veoma nedavna. Ipak kroz historiju je njegova upotreba, u mnogim kontekstima bila vrlo raširena.

- 3500 godine p. h. e. pentagram je korišten u Uru u drevnoj Mesopotamiji kao simbol kraljevske moći.

Kod Hebreja je simbol istine i označava pet knjiga Tore.

U Staroj Grčkoj nazivan je pentalpha, geometrijski nastala od pet slova A. Koristili su ga Pitagorejci. Za razliku od ranijih civilizacija, Grci slovima svog alfabeta nisu pripisivali simbolička značenja, ali su određeni simboli postali povezani sa oblicima i pozicijama slova. (npr. Gammadion, Alfa-Omega).

Za gnostike, pentagram je “blješteća zvijezda”.

Za Druide bio je simbol Božanstva.

U Egiptu simbolizira “utrobu podzemlja”.

Paganski Kelti su ga mistično povezivali sa boginjom smrti i podzemlja – Morrigan.

Srednjovjekovni krišćani smatrali su pentagram simbolom pet rana Kristovih.
Prvi krišćanski imperator Konstantin koristio je pentagram zajedno sa chi-rho simbolom na svom pečatu i amajliji.

U legendi o Sir Gawainu i Zelenom vitezu, pentagram je Sir Gawainov glif, iscrtan zlatom na njegovom štitu, simbolizirajući pet viteških vrlina.

U srednjem vijeku, “beskrajni čvor” bio je simbol istine i zaštita od demona. Korišten je za ličnu zaštitu i zaštitu prozora i vrata.
Pentagram sa jednim vrhom gore simbolizirao je ljeto, a sa dva vrha prema gore označavao je zimu.

+ Inkvizicija je vremenom počela smatrati da pentagram sa dva vrha prema gore simbolizuje jarčevu glavu, odnosno, prema njihovom shvatanju, đavola. U progonu “vještica” pentagram po prvi put postaje simbolom “zla” i nazvan “vještičije stopalo”.

Ponovnim razvitkom hermetizma simboli ponovo stiču veliku važnost. Koncept čovjeka kao mikrokosmosa analognog makrokosmosu – univerzumu duha i tvari dio je tradicionalnih okultnih učenja i istočnih i zapadnih filozofija. Kako gore, tako i dole, slavna je rečenica Hermesa Trismegistosa. Uspravni pentagram nalikuje čovjeku raširenih ruku i nogu. Crtež pripisan Agripi ili Tycho Braeu (1582) ilustruje tu sličnost, pomoću pet planeta i Mjeseca kao početne tačke – genitalija.

+ Kasnije je pentagram postao simbol povezanosti glave sa četiri uda, odnosno čiste koncentracije NEČEGA, to jest duha u četiri tradicionalna elementa.

Kod Slobodnih zidara, čovjek kao mikrokosmos povezuje se sa petokrakim Solomonovim pečatom. U spravan pentagram označavao je Majstora lože. Geometrijske karakteristike i struktura “Beskrajnog čvora” prepoznati su i simbolički inkomporirani u 72 stepena kompasa.

Ženski ogranak masonerije koristio je petkoraku “Istočnu zvijezdu” kao svoj amblem. Svaki krak označavao je po jednu heroinu iz Biblije.

+ Ni jedna grafička ilustracija koja bi povezivala pentagram sa zlom ne pojavljuje se do devetnaestog stoljeća. Jedan od prvih “modernih” magova Eliphas Levi uspravni pentagram (sa jednim krakom gore) smatra simbolom čovjeka-mikrokosmosa, dok je izvrnuti (dva kraka gore) jarčeva glava – simbol Baphometa. U ritualnoj magiji “ritualom pentagrama” se zazivaju elemntali, odnosno otklanjaju nepoželjni uticaji.

1940 Gerald Gardner je usvojio pentagram sa dva kraka gore, kao sigil drugestepene inicijacije u novoformiranim neo-paganskim vještičijim ritualima, koji će kasnije postati pozvani kao Wicca. Pentagram sa jednim krakom gore zajedno sa uspravnim trokutom simbolizirao je inicijaciju trećeg stepena.

Pentagram također nalazi svoje mjesto na wiccanskom oltaru označavajući tri aspekta Boginje (djevica, majka, starica) i dva aspekta Boga (umirući i uskrsavajući).

U kasnim 60-tim pentagram ponovo postaje široko rasprostranjen simbol koji se nosi na amuletima i učvršćuje se kao zajednički neo-paganski i wiccanski simbol, apsorbrirajući mnoge mistične aspekte i asocijacije koje se vežu za drevni folklor. I pored toga, svoju moć i prijemčivost ovaj simbol mnogo više duguje svojoj asocijativnosti i unificiranosti nego svojoj drevnosti, tako da je među neo-paganima danas sveprisutan.

Pojam sotonizam (satanizam, dijabolizam) označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim što nosi ogrtač od kozje kože, odnosno jareću glavu. Jarac je česti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreće naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije.

Povijest

Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski časnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivača. Rais, koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja među tzv. “povijesne vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se javlja u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17. i 18. stoljeće). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18. stoljeća vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su održavali obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” tiskana je u 17. Stoljeću, mada je najvjerojatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i održavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svećenici koji na misama održavaju seksualno-magične orgije. Takvi rituali bili su najčešće u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV., madamme de Montespan, a održavao ih je okultist La Voistin i svećenik Abbe Guiborg.
Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vođa ogranka karmelićanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1847. Papa koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upražnjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inače pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srčanog udara).
Nova era
Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist.
Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals” 1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.
Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.

Sotona

Gustave Doreova interpretacija Stotone iz John Miltonovog "Izgubljenog raja"
Sotona (heb. é¸ÂŘ¸ß satan; aram. é´ÂŘ°ŕ¸Đ lat. Sátanas) znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. %(DJ3) ili Šejtan (arap. 4J7'F), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30).
Izgled i lik [uredi]
U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili.

Eliphas Lévi

Okultizam (lat.: occultus, „skriven“, „tajan“) naziv je za dio ezoterije i u neutralnom smislu opisuje magiju. Naziv je izveden od djela Agrippe von Nettesheima „De Occulta Philosophia 1530. (O tajnoj filozofiji)".
S druge strane riječ je u kasnijem razdoblju proširio Eliphas Lévi 1856. „Usudili smo se prokopati po ruševinama bivših svetišta okultizma.“ (cit. Ritual i dogma visoke magije)
Okultizam je prvenstveno vjerovanje u „okultne sile“ i praksa „okultnih znanosti“. Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida“ putem kojih se nevidljivi svijet očituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije između vidljivog i nevidljivog, ali i između raznih bića. Zalaže se za čuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje između tajnih dogmi i obreda u različitih naroda. Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna umijeća i okultne znanosti.
Okultna umijeća: alkemija, astrologija, magija, mantika, okultna medicina.
Okultne znanosti: hermetizam, kabala, znanost o čudesima, doktrina o korespondencijama.

Kanibalizam

Kanibalizam je konzumacija mesa pripadnika iste vrste, kao kod bogomoljke ili pauka (životinjski kanibalizam).
Kod ljudi se kanibalizam javljao na mnogim mjestima na Zemlji, ali nijedan narod nije živio isključivo od toga. Postoji endokanibalizam i egzokanibalizam, a razlog mu je obično vjerske prirode, vezan uz vjerovanje u preuzimanje svojstava, kao što su hrabrost i snaga ubijenog neprijatelja kod Asteka, Acaxeeja, Papuanaca, Dajaka i Kariba (Kaniba), po kojima je kanibalizan i dobio ime.
• Endokanibalizam se odnosi na konzumaciju ljudskog mesa unutar jedne etničke zajednice, tako su Maxubi prema Fawcettu bili endokanibali ili Yanomami, koji bi spalili leš i usitnili ostatke, koje bi rodbina ispila u piću.
• Egzokanibalizam je najčešći i javlja se često kod stalno naseljenih ratara i gotovo isključivo je vezan uz lov na glave

Sadizam

Sadizam je neprirodno spolno ponašanjem gdje se spolno zadovoljstvo postiže nanošenjem boli drugoj osobi (npr. bičevanjem ili ponižavanjem). Riječ je nastala po markizu de Sadeu, razuzdanom psihopatu i piscu romana.

Set

bog Set

Egipatski bog pustinja. Ime mu se također izgovara i kao Sutekh, Setesh i Seteh. Najpoznatiji je po ubojstvu svoga brata Osirisa.
Kao bog pustinja, Set je vladao pješćanim olujama i pustinjskim karavanama. Set je smatran veoma snažnim (jedan tekst na piramidi govori da je faraonova snaga Setova), pa su na njega gledali kao na vrhovno božanstvo. Bio je zagovornik Donjeg Egipta gdje je bio štovan. Značenje Setovog imena nije poznato, ali se smatra da znači (onaj koji) blješti ili potporanj stabilnosti.
duh (grčki Ŕ˝µ°Ľ±, lat. spiritus, mens).
1. U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara.
2. U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama.
3. U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao).
4. U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci).
5. U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu.
6. U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju".
7. U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti.
8. U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh (˝ż°Â) je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja.

- 14:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Talismanska Magija

Mnogi znanstveni eksperimenti koje je započeo K.G.Jung i nastavili njegovi sljedbenici, a bave se njima i suvremeni znanstvenici-psihijatri ukazuju da upravo simboli i simbolične slike predstavljaju ključ pomoću kojeg se različite arhetipske predstave sele iz dubina kolektivnog nesvijesnog u podsvijest i kasnije u svijest pojedinaca. Iako podsvijest još uvijek predstavlja područje koje je znanstveno nedovoljno istraženo, dosadašnja istraživanja pružaju ipak argumente za zaključke da priklanjanje opće poznatim simbolima, koje podsvijest nepogrešivo raspoznaje kao arhetipske kodove predstava dobra i zla, pokreće određene procese psihe. Pri tome se treba podsjetiti da je i suvremena medicina konačno prihvatila da korijen svih bolesti prvenstveno leži u psihi čovjeka. U skladu s time, ne treba čuditi da i danas priklanjanje simbolu križa koji je simbol dobra, jača odbrambene moći čovjeka i pomaže ozdravljenju, a svijesno ili nesvijesno prihvaćanje simbola zla umanjuje odbrambene snage organizma, dovodi do pogoršanja postojećih i pojave novih bolesti. Jasno je da je korištenje arhetipskih simbola iz neznanja ili uz njihovo nedovoljno poznavanje može dovesti do dugotrajnih štetnih posljedica koje se teško uklanjaju.

Stoga, ne eksperimentirajte! Magija nije samo svijet simbola. Magija je korištenje, upravljanje i gospodarenje energijama. Zbiljskim i stvarnim energijama.

Ovdje možemo spomenuti neke od simbola i njihovo značenje. Jednakostranični trokut sa vrhom okrenutim prema dolje je magijska negacija Svetog Trojstva. Pentagram ili petokraka, bez obzira da li je na gore usmjeren jedan ili dva kraka, je na dva načina simbolično prikazivanje satane. Ali, s druge strane, pentagram omogućava kontakt s višim silama osobi koja se bavi nekim oblikom magije. I napravljen po pravilima itekako je pozitivan. Slično tome, negativni simbol je i križ okrenut naopako, ali ne u pravilu i ne uvijek. Nalazi li se u nekom od talismana sa drugim simbolima itekako je pozitivan. Granica je samo vaše iskustvo i znanje.

Iako ovo ne predstavlja potpun pregled svega što može kod pojedinaca otvoriti djelove podsvijesti, a za neke od njih je bolje da nikada i ne saznaju za njihovo postojanje, ipak može poslužiti da kod izbora amajlija i talismana ne bude prisutan i neki od navedenih negativnih simbola, odnosno ovisno što u pojedinom slučaju želimo napraviti i za koju namjenu...

Veliki broj ljudi nosi stalno sa sobom amajlije. Mnoge od tih amajlija se proizvode serijski i prodaju masovno. Ne da su bezvrijedni, dapače, ali pravu upotrebnu i praktičnu vrijednost imaju samo posebno za svakog pojedinca namjenski izrađene amajlije. Amajlije se namjenjuju onome tko ih nosi.

Najjednostavnije rečeno amajlija i talisman su magijski posvećeni predmeti. Prvom je namjena obrana i zaštita od magije i magijskog utjecaja, a drugom, izazivanje, poticanje i ostvarivanje potreba, ciljeva i želja.

Talismani imaju moć i djeluju neovisno od vašeg vjerovanja i izazivaju pojavu niza okolnosti koje inače pripisujemo slučaju. Pravi magijski talismani podsijećaju na bateriju koja se sama puni. Posvećeni talisman, ukoliko je vaša želja dostupna, dovodi do rezultata od jednog do nekoliko tjedana.

Podrazumijeva se da talisman mora biti poduprt vašom odgovarajućom aktivnošćcu. Na primjer, talisman za privlačenje bogatstva djelovat će samo onda ako vi kao njegov vlasnik imate bilo kakav posao ili hobi koji potencijalno donosi veću zaradu. Tada će vam talisman kao vlasniku antikvarnice privlačiti klijente koji će vam vrijedna dijela ustupati za malo novca; kao trgovcu će vam omogućiti da prodate veliku količinu robe itd. Ne možete, naprotiv, očekivati glavni zgoditak na lotu, ako ne igrate Loto. Sa talismanom, ono što želimo postići, se ostvaruje brzo i lako.

Talismani se izrađuju tako da jedan talisman može predstavljati samo jednu potrebu i želju, a osoba može imati i više želja, odnosno talismana. Za posao, sreću, ljubav, brak,..

Ritualna Magija:

PRVI SLUČAJ:

Prvom žrtvom je postao francuski koncertni pijanist, kojega je novinar William Seabrook, da bi zaštitio njegov pravi identitet, nazvao Jean Dupuis. Kao pristalica križara, astrologije i drugih okultnih učenja, Dupuis se pridružio sumnjivoj "ezoteričnoj grupi", s kojima se kasnije rastao - ali ne u najboljim odnosima. Grupa mu je zamjerila njegov odlazak i odlučila uništiti njegovo umijeće sviranja na klaviru!

Najprije su pokušali s magijom. Napravili su lutku u obliku pijaniste, pokrstili njegovim imenom i obukli odijelo, koje je običavao nositi na koncertima. Njegove su ruke stavili u kliješta, koja su svakodnevno zatezali.

Onda je slijedila psihološka strategija. Navodni prijatelji su počeli izvršavati pritisak na pijanistu, aludirajući na to da njegovi prsti navodno nisu više tako pokretljivi. Pitali su ga osjeća li potrebu za odmorom od nekoliko dana ili da li možda ima ranjeno zapešće ili upalu živca.

Nakon jednog ili dva tjedna, sugestija je počela davati rezultate. Klavirska interpretacija Jeana Dupuisa je postala vidljivo nesigurnija. Nekoliko dana prije koncerta je dobio anonimno pismo, koje je počinjalo riječima: "Mogao bih Vam reći što nije u redu s Vašim rukama, ali to je tako grozno da se skoro bojim izreći istinu." Poslije se pismo bavilo okultnom teorijom u odnosu prema magijskoj povezanosti između stvari i ljudi - predmeta, s kojim se prije bavio pijanista i napokon napisano je sve o detaljima lutke, koja je imala ruke u kliještima. Navečer je Dupuis primio drugo pismo: "Kliješta se navečer tako stegnu, da će Vam smrskati ruke."

U ovom slučaju žrtva je i sama vjerovala ritualnoj magiji i vjerovala u njenu moć.

DRUGI SLUČAJ:

Seabrookov drugi slučaj dokazuje da postoje tako mračni rituali, koji mogu utjecati i na takve ljude, koji ne vjeruju njihovim učincima.

Žrtva je bio francuski mehaničar po imenu Louis. Volio je mladu djevojku, čija je baka bila seljanka i bavila se magijom. Baka je toliko mrzila Louisa, da je jednoga dana skoro došlo do fizičkog obračuna. Nakon svađe, Louis se uputio kući, po poznatoj šumskoj stazi. Vještica je počela pjevati čarobne uroke: "Poremećeni duh će se vrtjeti i uzrokovat će vjetar, što će za posljedicu imati iskrivljene noge. Počni plesti svoju mrežu..."

Kad se Louis ni nakon sumraka nije vratio kući, krenuli su u potragu za njim. Našli su ga na rubu šumskog puteljka, u bodljikavom grmlju. Nije mogao bježati, čak ni kretati se. Bio je oduzet. Rekao je da je sišao sa ceste jer mu se zavrtjelo u glavi. Doživio je nešto poput moždanog udara. Iako lokalni liječnik nije mogao ustanoviti nikakvo fizičko oboljenje, Louis je tvrdio i dalje da je bolestan.

Seabrook je napokon posjetio stari podrum, u kojem je baka izvodila svoje magijske obrede, u uvjerenju da je za Louisovo stanje odgovorna ritualna magija. Na zemlji je bila napravljena minijaturna šuma, puteljak, korov i trnje. U sredini se nalazila lutka nalik Louisu, sa zavezanim očima i zavezanim nogama, zapletena u mrežu od trnja.

Seabrook je uzeo lutku i pokazao je Louisu. Louis je bio vrlo ljut, ali je odlučno odbio pomisao da njegova oduzetost može biti povezana sa činima. Da je shvatio da u dubini njegove podsvijesti ipak postoji primitivna vjera u čarobnjastvo i natprirodno, možda bi uspio stati na svoje noge i pobjeći.

Voodoo Magija:

Primjer:

Početkom 1960-ih, jedan US Marine Pukovnik i njegova supruga stacionirani su na Haiti. Na njihovom povratku u USA u 1963 on je napisao jednu knjigu koja kritizira režim Papa Doc Duvalier-a.

Haićanske novine objavile su jedan članak gdje je izjavljeno da su Pukovnik i njegova supruga bili ritualno prokleti od Voodoo svećenika.

Prvi projekt knjige je izgubljen u pošti do izdavača. Druga je otišla na pogrešnu adresu. Treća nije mogla biti tiskana, jer je stroj blokirao.

Onda je Pukovnik slomio nogu. Novinar koji ga je namjeravao intervjuirati u vezi knjige, nije mogao realizirati dogovor jer je hitno prebačen u bolnicu sa kritičnom upalom slijepog crijeva. Na Pukovnika je iza toga nasrnuo bijesan pas. Pa ipak, Pukovnik i njegov supruga namjeravali su na odmor na Haiti.

On je preminuo od iznenadnog srčanog udara prije nego što je bio u mogućnosti putovati. Voodoo prokletstvo ostvarilo je svoj cilj.

Povijest

Voodoo (ili voudon) je skup magičnih vjerovanja i praksi, koje se upražnjavaju u nekim dijelovima Afrike, Južne Amerike i zapadne Indije, a naročito na Tahitiju. Riječ "vodoun" proizlazi iz vodu, što znaci "duh" ili "božanstvo" u fonetskom jeziku Dahomeja, sada dijelu Nigerije. Voodoo se je razvio u 17-om stoljeću na plantažama robova u Americi kao kombinacija rimokatolicizma i zapadnoafričkih religioznih tradicija. Vjerovanje podržava i pripadnost katoličkoj crkvi. Vjerovanje uključuje postojanje Loa ili duhova, neki od tih identiteta se poklapaju sa onima u kršćanskih svetaca. Loa duhove pozivaju svećenik (houngan) ili svećenica (mambo) u ceremonijama, tijekom kojih okupljeni postaju opsjednuti sa duhovima i padaju u trans. Voodoo hram (houmfort) ima centralno mjesto u kojima Loa duhovi silaze da bi "zajahali" molitelje. Loa se može prepoznati prema karakterističnom ponašanju opsjednutih osoba. Zbog jedinstvene mješavine Francuskih, Španjolskih i Indijskih kultura, New Orleans nudi savršeno mjesto za prakticiranje i razvoj Voodoo-a. Danas, neki izjavljuju kako 15 posto stanovništva New Orleans-a još uvijek prakticiraju Voodoo. Moderan Voodoo je evoluirao u mnogo puteva, uključujući tu i svećenike dostojne poštovanja i majke, a koji imaju svoje vlastite crkve i održavaju jedan kult prodavaonica u kojima prodaju i napitke.

Moć Voodoo-a

Postoje dva osnovna pravca Voodoo-a. Rada je familija Voodoo duhova i to relativno miroljubivih i sretnih Loa. Petro (u nekim područjima naziva se Congo) je crna magija u Voodoo-u i to je Voodoo od bijesnih, podlih i opakih Loa ili duhova. Opasne se stvari događaju u Petro Voodoo-u uključujući smrt prokletih i stvaranje Zombija.

Zombi su stvoreni od crnih magova u Voodoo-u, zvanih Bokor koji stavljaju jedan otrov na kožu žrtve. Nitko od nepozvanih ne zna točno koji su sastojci otrova, ali pretpostavlja se da sadrže supstance od raznih toksičnih životinja i biljaka, uključujući izlučevine žlijezda bouga žaba krastača, milipeda i tarantula, kožu od otrovne žabe sa stabla, sjemenje i ostalo iz otrovnih biljaka, čovječje ostatke, i četiri vrste pufer riba, koje sadrže tetrodotoxin, jednu od najotrovnijih supstanci u svijetu. Nakon toga, žrtva postaje potpuno paralizirana i pada u komu.

Gris-gris je Voodoo čaranje koje pouzdano izaziva događaj (dobar ili loš) a osim toga koristi se i za zaštitu od zla ili da bi se osigurala dobra sreća.

Zombi

Felicia Felix-Mentor iz Haitija, koja je umrla i zakopana 1907, nađena je lutajući okolinom 1937 (na fotografiji). Je li ovo jedina poznata fotografija zombija?
(Zora Hurston, iz njezine knjige Voodoo Gods).

Voodoo lutka

Većina ljudi misli da ubadanje pribadača u Voodoo lutke priziva neku vrstu prokletstva na osobu. To je točno, no mnogi koji ovo prakticiraju izjavljuju da je glavni aspekt ovoga liječenje ljudi od bolesti. Oni naglašavaju da su aktivnosti liječenja do šezdeset posto svih voodoo aktivnosti.

Marie Laveau

Vjeruje se da je rođena u New Orleans-u 1794 godine i preminula u New Orleans-u 15.lipnja 1881 godine. Kao obojena slobodna žena, mješanka (Afričkog, Indijskog, Francuskog i Španjolskog porijekla), ona postaje najčuvenija i najmoćnija Voodoo kraljica u svijetu, tako moćna da joj se je osobno poklonio i Voodoo Pope 1830.

Nju su na tisuće ljudi poštovali i bojali se, uključujuci i Katoličku crkvu. Kao pobožan katolik, idući na misu svaki dan, ona je dobila dozvolu da održava rituale iza katedrale St. Louis.

Od petnaestero djece sa njezinim drugim suprugom, jedna od kćeri (Marie Philomene Laveau Glapion) nastavila je njenim stopama i postala je zamalo isto toliko moćna kao njena majka.

Grob Marie Laveau u St. Louis-u je grob broj jedan. Posjetitelji ga stalno obasipaju ružama, cvijećem, metalnim novcem i ostalim darovima. Neki posjetioci kucnu tri puta o grob ili označe sa tri X krhotinom od opeke ili krede i potom zamole Marie za neku pomoć.

Psiho napadi, Čini i Uroci:

Psiho napadi:

Živimo među nevidljivim silama čije djelovanje samo mi osjećamo. Krećemo se pored nevidljivih oblika, čije učinke vrlo često uopće ne primjećujemo, iako možemo biti pod njihovim snažnim utjecajem.

U ovoj duhovnoj strani prirode, nevidljivoj za naša osjetila i neuhvatljivoj za naše mjerne instrumente, mogu se dogoditi mnoge stvari koje nisu bez odjeka na fizičkom planu. Postoje bića koja žive u tom nevidljivom svijetu kao što riba živi u moru. Od ovih nevidljivih sila zaštićeni smo svojom nesposobnošću percipiranja.

Međutim, postoje četiri slučaja kada se veo može probiti i kada se možemo sresti s nevidljivim svijetom:
1- Možemo se naći na mjestu gdje su te snage usmjerene.
2- Možemo sresti ljude koji upravljaju tim snagama.
3- Možemo sami sresti nevidljiv svijet vođen vlastitom znatiželjom i izgubiti tlo pod nogama, prije nego shvatimo gdje se nalazimo.
4- I konačno, možemo postati žrtvom stvarnih patoloških stanja koja probijaju zavjesu nevidljivoga.

<Analiza prirode psihičkih napada

Najčešći oblik psihičkog napada je onaj koji je proizvod neukog i zloćudnog misaonog oblika naših bližnjih, jer svi napadi nisu uvijek namjerni i smišljeni. Zloba ili mržnja nisu jedini povod psihičkog napada. Naš progonitelj može i sam biti žrtva.

Osoba iz koje zli utjecaji zrače, ne mora biti njihov tvorac. Zato, nikada ne treba na napad odgovarati napadom i time se spuštati na moralnu razinu naših napadača, već se moramo osloniti na mnogo ljudskije metode, koje su mnogo djelotvornije i manje opasne za rukovanje.
Ljudi dolaze u dodir s nevidljivim svijetom kroz djelovanje mjesta. Čovjek koji nije stvarni medij, ali koji je dovoljno senzitivan da podsvijesno zapaža nevidljive sile, može otići na mjesto gdje su te sile koncentrirane do visokog stupnja. Iako se krećemo u sredini u kojoj vladaju te sile koje odražavaju naš svemir, u normalnim uvjetima nismo ih svjesni. Tamo gdje su ove sile usmjerene, ako nismo suviše kruta duha, postajemo polako svjesni nečega što pogađa i uznemiruje naš ego. Kod nekih ljudi je zapreka gusta, pa zato oni nikada nisu u stanju jasno shvatiti što se zbiva. Oni jasno imaju osjećaj tjeskobe i opće nelagode, koje nestaju kada se udalje s dotičnoga mjesta. Ovi uzroci mogu ostati nezapaženi i biti uzrokom dugogodišnje bolesti i nevolje.

Ako se radi o stvarnom psihičkom napadu, dovoljno snažnog intenziteta da bi uopće mogao biti primjećen, vrlo brzo se počinju javljati karakteristični snovi. Osim njih, može se javiti osjećaj težine u prsima, kao kada bi netko kleknuo spavaču na prsa. Ako je prisutan ovaj osjećaj težine, sigurno se radi o napadu koji zrači s određenog mjesta, jer je osjećaj težine posljedica koncentrirane eterične jezgre, odnosno ekoplasme, koja bi doista dovela do pomaka kazaljke na vagi, kada bi je bilo moguće uhvatiti i izmjeriti.

Osjećaj straha i tjeskobe vrlo je znakovit za okultni napad i jedan je od njegovih najsigurnijih znakova. Doista se rijetko događa da se napad ne iskazuje kroz depresije. U slučaju napada ne nalazimo se više u normalnu duševnu i tjelesnu stanju i u normalnim okolnostima. Iznenada postajemo svijesni da smo uvučeni u središte nevidljive bitke. Nadolazeći okultni utjecaj baca svoju sjenu na svijest prije nego postane prepoznatljiv nesenzitivnoj osobi. To je zbog toga jer čovjek prije zamjećuje podsvjesno nego svjesno, a trag te gmižuće sjene ukazuje na probijanje podsvjesnog cenzora, koji se vrši odozdo prema gore.

Kako napad napreduje, nervna iscrpljenost postaje sve vidljivija. Žrtva može toliko oslabiti da biva prikovana uz postelju, toliko iscrpljena da se ni kretati ne može. Ovakav slučaj predstavlja krajnju mogućnost koja nas usmjerava na logički zaključak. No, ako je netko dovoljno otporan, napad neće steći uporište na fizičkom planu, već će djelovati u graničnom području materije i duha, što percipiramo na pragu sna. Ovo je iskustvo užasno jer se žrtva boji sna, a nemoguće je neprestano biti budan. Iscrpljena strahom i pomanjkanjem sna, žrtva ubrzo doživljava živčani slom.

Nervna iscrpljenost i slom živaca su najčešći ishod astralnog napada kod bijelaca, a ovakvom vrstom napada žrtva se čak može i usmrtiti!

Događa li se i vama nešto slično, možete posumnjati da ste žrtva crnomagijskog psihičkog napada.

Čini, nagazi i uroci

Nije opasna samo magija koju crni mag može baciti na nekoga. Najčešće se sreće takozvana nagazna magija koja izaziva mržnju i nepodnošljivu odbojnost najčešće bračnih drugova. Isto tako opasna je i magija sa zadrškom. To mogu biti magijski utjecaji bačeni na nečiju kuću pred više godina, pa čak u nekim slučajevima i pred više vijekova. Takva magija može oživjeti, odnosno, ponovno postati aktivna i uništiti život nekome tko nije ni kriv ni dužan. Često se pod njenim utjecajem nađu i djeca. Ta je magija slijepa i ne bira žrtve.

Činjenica je, da vam bilo tko može naškoditi ukoliko koristi odgovarajuće zle magijske formule i to će učiniti, osim ako ste se na odgovarajući način zaštitili protiv takvih duhovnih i magijskih napada.

I to će se tako nastaviti sve dok ne budete spremni prihvatiti činjenice o postojanju crne magije, a ne sve prihvaćati kao "lošu sreću", besmislenu zabavu ili čistu slučajnost. Na svijetu je previše slučajnosti da bi se to moglo prihvatiti kao čista slučajnost.

Svejedno je da li vi osobno vjerujete ili ne vjerujete da vas netko može "srediti" magijskim djelovanjem, takva osoba će vas "srediti i naškoditi" vam ukoliko nemate odgovarajuću zaštitu.

Obično žrtve i postaju žrtvama zbog toga što naivno smatraju da im niko ne može naškoditi sredstvima koja nisu fizička. Put ka uspehu je obično opasan put! Ljubomorne, zavidne kolege, konkurencija, prijatelji, susjedi, rođaci mogu zaključiti da im vas je dosta, da bi bili sretniji da vas nema ili da imate manje od njih. Najčešće zbog ljubomore i zavisti ali i iz straha od konkurencije. Ljudi obično vole imati više od vas.

Ništa se u životu ne događa "slučajno". Loša sreća nije samo loša sreća. Malo zaštite sada uštedjet će vam mnogo nevolja kasnije!

- 13:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>